Što ih ugrožava

Dupini su suočeni s brojnim prijetnjama koje uglavnom dolaze od ljudi. Naime, dupini u Jadranu gotov da i nemaju prirodne neprijatelje; mogli bi ih napasti jedino veći morski psi, no njih u Jadranu gotovo i nema.

Jedan od glavnih uzroka ili razloga nastanka dupina iz Jadrana bilo je ubijanje kojem su bili izloženi tijekom povijesti a koje je kulminiralo 50tih godina prošlog stoljeća. Tako jedan članak u "Morskom ribarstvu" iz 50-ih kaže sljedeće: "Do sada se nije uspjelo naći efikasno sredstvo za uništavanje ove štetne životinje... Naša zadruga dobila je od narodne vlasti jednu karabinku za tamanjenje dupina, kako bi se uništila ta štetočina i opasan neprijatelj ribara...". Tijekom tog vremena provođen je opsežni program za uništavanje dupina koji je rezultirao sa stotinama ubijenih dupina. Djelomični podaci pokazuju da je u svega desetak godina ubijeno preko 800 dupina, uglavnom u sjevernom i središnjem Jadranu. Koliki su bili razmjeri možete zamisliti. Upravo ubijanje jedan je od glavnih razloga nestanka običnih dupina iz Jadrana.

Slijedeći na crnoj listi su ubijanje prilikom ilegalnog ribolova (nesavjesni pojedinci, koje je teško nazvati ribarima, u more bacaju dinamit te tako love ribu ili pokušavaju uplašiti ili ubiti dupine) i slučajni ulov tj. zaplitanje u mreže. Takva smrtnost može značajno utjecati na stanje populacije, posebno u slučajevima kad je brojnost već mala. Naime, u malim populacijama opstanak svake jedinke je važan. To se posebice odnosi na životinje koje imaju mali broj potomaka i kojima treba dugo vremena da dostignu spolnu zrelost, kakvi su (dobri) dupini. Kod dobrih dupina ženka tijekom cijelog života ima u prosjeku svega 5-8 mladunaca od kojih svi ne prežive. Stoga je i mogućnost obnove populacije vrlo mala.

Naravno, i daljnje ljudske aktivnosti imale su i još uvijek imaju pogubne utjecaje na nestanak dupina – prelov i nedostatak ribe direktno utiču na mogućnost pronalaska hrane te na preživljavanje. Svima je jasno da ako hrane nema, nema ni života. Sreća je da su dobri dupini izuzetni oportunisti koji se hrane gotovo svakom vrstom ribe koju mogu uloviti. Za razliku od njih, obični dupini hrane se uglavnom plavom ribom; kako plave ribe gotovo i nema, nema više niti običnih dupina.

Svi smo više ili manje svjesni ogromnog zagađenja okoliša u kojem živimo. No jesmo li svjesni da najveći dio svega što proizvedemo na neki način dospije u more? Ogromne količine pesticida kojima štitimo naše usjeve ispiru se i rijekama odnose u more, industrijski i kanalizacijski ispusti ponovo završavaju u rijekama ili direktno u moru. Sve to doprinosi gomilanju i nakupljanju toksikanata u okolišu i hrani. Iako nam se možda čini da je sve to mala količina koja nema posebnog utjecaja, gomilanjem toksikanata kroz hranidbeni lanac količine kojima su izloženi predatori na vrhu hranidbenog lanca su ogromne. Samo radi primjera razmislite o slijedećem. Zamislite da je neka osnovna jedinica za količinu otrovnih tvari 1 i da u svakoj srdeli ili inćunu postoji količina 1. Ta količina je mala i nema neki značajan utjecan na te male ribice, posebice stoga što oni žive 1-2 godine, izmrijeste se i  nakon toga uginu. No, srdelama i inćunima se hrane dupini i druge ribe. Zamislite sada da svaki dupini u jednom danu pojede 100 inćuna. Time je količina toksikanata u njegovom tijelu odjednom 100. Naravno, neće se sve to zadržati u njegovom tijelu, pa predpostavimo da se izluči gotovo sve, a u njegovom tijelu ostane samo 1. S obzirom da dupini žive i preko 50 godina, u samo jednoj godini svog života u njihovom tijelu biti će već 365 jedinica otrovnih tvari, a u 10 godina već 3650!!! Taj proces nakupljanja toksičnih tvari u organizmima naziva se bioakumulacija, a proces kojim se u svakoj karici hranidbenog lanca količina toksičnih tvari povećava biomagnifikacija. Rezultat ta dva procesa u Mediteranu je činjenica da se u tijelima Mediteranskih dupina nalaze najveće količine toksičnih tvari u cijelom svijetu. I što sad pitate se. Pa, takve značajne količine toksikanata imaju velike posljedice na cijelu populaciju – imunološki sustav je oslabljen što omogućava lakše infekcije te ugibanje čak i od beznačajnih bolesti, parazitske infestacije su češće što dovodi do daljnjeg slabljenja životinja, dolazi do nemogućnosti razmnožavanja, pobačaja, malformacija, mladunci su slabi i ne preživljavaju…

Još jedan, naizgled nevažan čimbenik ima sve veći utjecaj na mogućnost opstanka dupina. Naime, tijekom ljetnih mjeseci sve je veći broj ljudi koji provode vrijeme na moru, a broj plovila značajno se povećava. Upravo tijekom tog vremena dupini na svijet donose svoje mladunce. U to vrijeme njima su potrebne zaštićene vode u priobalju kako bi njihovi mladunci mogli odrasti. No veliki broj plovila, jahte i gliseri, čamci, brodovi i skuteri zauzimaju upravo ta područja. Stoga su dupini prisiljeni potražiti druga područja u kojima će imati mir, no takvih područja u priobalju nema. Stoga češće borave na otvorenom moru, što može imati posljedice na uspješnost odgoja mladunaca. Također, brojni su pojedinci koji kad opaze dupine na moru svoje plovilo upravljaju direktno prema njima te ih proganjaju po moru, svjesni ili nesvjesni činjenice da se dupini pokušavaju odmaknuti od broda. Stoga, da bi mogli promatrati dupine bez ili uz minimalno uznemiravanje, potrebno je poštovati „Pravila ponašanja u blizini dupina“.

Slično djelovanje na dupine ima i sve izraženije zagađenje bukom. Naime, zvuk je dupinima od ključan za preživljavanje (služi ima za orijentaciju, komunikaciju i lov). S obzirom da različite ljudske aktivnosti aktivnosti proizvode sve veći i značajniju količinu zaglušujuće buke (brodski promet, dubokomorska bušenja, sonari, gradnja u priobalju i moru, vojni sonari i sl), u morskom okolišu (zvuk se prenosi morem znatno bolje nego zrakom!) dupini i kitovi gotovo ne mogu koristiti zvuk. Najdramatičniji primjeri dešavaju se u trenucima vojnih vježbi kad vojni sonari proizvode zvuk ogromne snage što uzrokuje masovna nasukavanja i ugibanja dupina i kitova. Slično negativno djelovanje, koje doprinosi stalnoj buci u moru imaju i naši trajekti, brodovi, katamarani, gliseri i skuteri. Zbog toga se tijekom ljeta količina buke drastično povećava, a dupini su ponovo prisiljeni napustiti područja u kojima se inače hrane i borave te potražiti tiša mjesta. A ljudi često misle da je dupinima jednostavno promijeniti mjesto na kojem borave. Nažalost, dupinima nije jednostavno pronaći pogodno mjesto, mjesto koje će imati dovoljnu količinu plijena, na kojem će morske struje biti povoljne, na kojem dubina neće biti prevelika itd. te ih takvo nenamjerno „izbacivanje“ s pogodnih mjesta može značajno ugroziti.

I uništavanje staništa jedan je od čimbenika koji onemogućavaju opstanak kako dupinima tako i brojnim drugim organizmima. Devastiranje podmorja, izgradnja, kočarenje pridnenim kočama (koje doslovno „oru“ podmorje te uništavaju cjelokupnu životnu zajednicu dna) samo su neki od uzroka opće degradacije mora. No u uništavanje staništa djelomično pripadaju i prije navedena zagađenja ali i zagađenje otpadom. Danas, nažalost ogromne količine otpada završavaju u moru. U more se baca gotovo sve – od kućnog otpada, plastičnih vrećica, i čaša, preko kućanskih aparata, automobila pa do nuklearnog otpada. Da dobro ste pročitali – čak i nuklearnog otpada, koji se baca u najdublje dijelove oceana. Možda su najbolji primjer svega što bacamo u more naše plaže u proljeće. Prošećete li plažama koje su izloženije vjetru i strujama nakon zimskih oluja, vidjet ćete djelovanje naše civilizacije i što sve bacamo u more misleći kako je ono ogromno i kako se baš naše smeće neće pojaviti na površini. A smeće koje bacamo ima dalekosežne posljedice za morski okoliš – neke od njih odnose se i na dupine koji se znaju ugušiti slučajno progutanim plastičnim vrećicama koje zamijene sa hranom ili se zapletu u bačene mreže.