Glavata želva
Životni ciklus
Glavate želve žive do 60 godina, a spolno sazrijevaju sa 15 do 20 godina. Tijekom sezone razmnožavanja ženke plivaju prema pješčanim plažama na kojima su se izlegle i tamo polažu 80 do 120 jaja. Glavata želva tijekom sezone može imati 3 do 4 gnijezda, no jaja polaže tek svake 3. ili 4. godine. U slučaju da je kornjača uznemirena prilikom izlaska na obalu, odmah se vraća u more te odgađa odlaganje jaja. Male kornjače iz jajeta izlaze za 55 do 60 dana. Njihov spol ovisi o uvjetima okoliša u kojima se jaja nalaze. Pri višim temperaturama u gnijezdu se razvijaju uglavnom ženke, a temperatura na kojoj se razvija jednak broj mužjaka i ženki je 29°C. Na taj način temperatura pijeska utječe na odnos spolova unutar populacije. Nakon što se izlegnu, male kornjače žure prema moru, orijentirajući se prema mjesečevu odrazu. Kada se nađu u moru orijentiraju se urođenim osjetilom za Zemljino magnetsko polje. Od ulaska u more u životu morske kornjače započinje razdoblje koje nazivamo "izgubljenim godinama" stoga što nam nije poznato kuda odlaze i kako žive sve do postizanja spolne zrelosti i povratka na plažu na kojoj su se izlegle. Od svih izleženih mladunaca samo ih 0,1% dosegne spolnu zrelost.
Izgubljene godine
O životu glavatih želvi u razdoblju od trenutka izlijeganja do povratka radi polaganja jaja na plažama Grčke, Cipra i Turske znamo jako malo. Nedavna istraživanja provedena na primjercima obilježenim na tim plažama tijekom polaganja jaja pokazala su da je područje sjevernog Jadrana značajno kako za odrasle, tako i za mlade morske kornjače. Morske kornjače u Jadran vjerojatno dolaze tijekom odrastanja i zbog hranjenja, te je migracijski put iz Jonskog mora u Jadran posebno značajan. Ponovna nalaženja pojedinih primjeraka unutar godine pokazuju da glavate želve duže borave u Jadranu što upućuje na neku vrstu njihove pripadnosti ovom području.
Najveća gnijezdilišta glavatih želvi u Mediteranu (preko 60%) nalaze se u Grčkoj. Područje sjevernog i središnjeg Jadrana, uz zaljev Gabes (Tunis) čine dva najopsežnija plitka područja u Sredozemlju (pliće od 200 m). Najveći broj poslije pronađenih, a na tim plažama markiranih kornjača, dolazi iz Jadrana i Tunisa. Učestala pronalaženja označenih glavatih želvi upravo u ta dva područja pokazuju da se tu nalaze za njih značajna pridnena staništa.
Interakcija s ljudima
Možda najveću opasnost morskim kornjačama predstavlja interakcija s ljudima. Iako su zaštićene, često se zapliću i hvataju u ribarske mreže. Procjenjuje se da se svake godine samo kočama u istočnom Jadranu slučajno uhvati 2500 kornjača! Još oko 3600 ulovi se godišnje na zapadnom Jadranu. Vrlo često se uhvaćene kornjače nalaze u hibernaciji ili zimskom snu. U tom ih slučaju treba oživjeti prije vraćanja u more, jer se inače mogu utopiti. Morske kornjače ponekad progutaju izgubljene ili bačene ribarske udice, a svake ih godine na tisuće ugine zbog progutanih plastičnih vrećica, dijelova boca i ostalog smeća koje se baca u more jer plastične vrećice i otpad što pluta po površini mora kornjačama liče na meduze kojima se hrane. Razvoj turizma ugrozio je i mjesta na kojima polažu jaja. Svjetlost i buka ih plaše i dezorijentiraju, te predstavljaju velik problem kako za mlade, tako i za odrasle morske kornjače.
